Kokedama Bonsai

Kategorija: Zanimljivosti

Datum objavljivanja

U svim prirodnim naukama najljepša je spoznaja o postojanju različitosti koje nastaju u prirodi pod uticajima vanjskih faktora i željom za opstankom ili koje nastaju u interakciji čovjekove kreacijske mašte sa prirodom i njenim čimbenicima. Hortikultura, kao dio prirodne nauke, ima mogućnost spajanja znanja i umjetnosti sa biljkama uzetih iz prirodne sredine. Jedan od takvih metoda je bonsai kultura, koja je svugdje u svijetu poznata i cijenjena. Iako netko ne zna potpuno što BONSAI znači, sigurno su svi čuli za njega. Bonsai u doslovnom prijevodu znači stabalce u posudi. Za njegovo oblikovanje i uzgoj je potrebno mnogo više od same hortikulturne vještine, a velik je naglasak na umjetničkim sklonostima samog uzgajivača. Osnovni princip je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike uzgojne biljne vrste u "normalnoj" veličini kao i u prirodi.

Pisala: Branka M., dipl.ing.hortikulture

Ljudi uzgajaju biljke u posudama tisućama godina, zbog ljepote cvijeta ili listova. Ali u Kini je, u doba Han dinastije (oko 200.g. prije Krista) stvoren novi koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih penjing. Posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.

Najstariji pisani dokument o bonsai-jima pronađen je u grobnici princa Zhang Huai-a, koji je umro 706. g. za vrijeme dinastije Tang. Dvije zidne slike u grobnici prikazuju sluge koje nose minijaturni pejzaž s kamenjem i biljkama u posudi lotosovog oblika. Penjing je bio iznimno cijenjen tijekom dinastije Song (960. -1279. g.), kada se razvijao prema sofisticiranijem umjetničkom obliku. Tada počinje i uzgajanje pojedinačnog stabla u bonsai posudi. Ti prvi primjerci imali su debla izrezbarena tako da nalikuju na zmajeve i druge životinje. Zvali su se pun-sai.

Kroz 11. i 12. stoljeće Kina je izvršila znatan kulturni utjecaj na okolne zemlje, posebno Japan, preko umjetnosti i filozofije, uveden u Japan tijekom Kamakura razdoblje (1185 - 1333) preko zen budizma- koji se u to vrijeme rapidno širio Azijom. Točan datum dolaska je diskutabilan, jer je moguće da je stigao 1195, kao što postoje određeni Japanski zapisi iz tog perioda. Jednom donesen u Japan, bonsai kultura se razvila i proširila kakva još nije bila poznata u Kini. Tijekom vremena, bonsai nije bio samo dio kulture budističkih kaluđera i njhovih manastira, nego je nešto kasnije predstavljen predstavnicima aristokracije i postao simbol ugleda i časti. Ideali i filozofija bonsaija su značajno se mijenjali tijekom godina. Za Japance, bonai predstavlja fuziju snažnih drevnih vjerovanja i istoćnih filozofija o skaldu čovjeka, duše i prirode.

Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokracijom, samurajima, najzaslužniji su Zen redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt "zelene stepenice koje vode na Nebo", odnosno spona između ljudi i boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaima, njeguje u sebi kreativnost, te svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam izmjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtjeva mnogo njege i pozornosti, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.

Tek u Muromachi eri u 14. stoljeću bonsai se popularizira i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Chado), postaje dio Japanske kulture.

Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. Stoljeća. Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878., 1889., 1900., dok je prva velika održana u Londonu 1909.g. Bonsai danas nije samo privilegij više klase. Pretvorio se u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.

Vremenom, nastajali su razni metodi rada u bonsai kulturi, ali jedan metod novijeg datuma ima posebne odlike. Niz vrtova pravljenih od kuglica mahovine predstavljaju japansku tehniku vrtlarenja koja se naziva KOKEDAMA ("Koke" je "mahovina" i "dama" je "kugla" u prijevodu). Ona predstavlja formu bonsaija koja se uzgaja u kugli prekrivenoj mahovinom koja ne raste u posudama. Prema internet stranicama, ideja prvobitno potiče iz Nearai-a, koji je bio popularni bonsai stil tijekom ere Eda u Japanu, te predstavlja bonsai uzgojen u posudi, koji je izvađen iz iste, stavljen da stoji i „uživa“ bez posude, korjenskog oklopa. U Nearai stilu, bonsaiji su rasli tako zbijeni i puni u posudama, da bi se korijen i tlo toliko zbili da bi pri vađenju iz posude zadržavali isti oblik kao da su u posudi.

Za razliku od ostalih bonsai stilova, povijest kokedama nije tako davna.

Kako se kokedama može napraviti u vlastitom eksperimentiranju, može se sortirati u par koraka:

1. Priprema materijala

- Treset

- Akadama tlo*

- Zelena mahovina

- Novine

- Konac ili vlakno

- Makaze

- Voda

- Rukavice

- Kanta

2. Mješanje supstrata i pravljenje kuglica od mahovine

- Primjer za kokedama mješavinu:

· 70% treseta i 30% akadame

· 50% treseta; 15% pjeskovitog tla; 35% akadama

Veoma važno u pravljenu kuglica kokedame je da tlo se izmješa dobro, i da se napravi glinasta smjesa. Ako je konzistencija glinaste smjese prerastresita, neće opstati nakon zalijevanja.

- Tipovi oblika kuglica:

· Kvadrat

· Lopta

· Trokut

· Neobavezan oblik-oblik suze

Zvijezda, itd.

Nakon napravljenog kokedama, novo oblikovana biljka se zalije tako da se drži u kanti sa vodom samo potopljen dio sa mahovinom, i tako se natapa desetak minuta.

Održavanje kokedama se ogleda u monitoringu biljke, na osnovu kojih se opažanjem pristupa rješavanju problema.

Ne radi se samo o vještini uzgoja biljaka, nego i o samoj postavci kompozicije. Vrt koji se sastoji od kokedama biljaka dio su postavke koja ima za cilj da promovira kokedama tehniku. Plan je da se pusti da biljke vise i tako rastu, s tim da će se stalno podešavati konopci kako biljke budu rasle i kako se centar ravnoteže bude mijenjao.