Prunus cerasifera "Atropurpurea"

 Atlas Dr. Šilić vrs. Radno iskustvo
(Pisala: BRANKA MARIĆ; dipl.ing hortikulture)
Prunus cerasifera „Atropurpurea“

Kojim tempom ide prilagođavanje novih biljnih vrsta i za koliko zastarijevaju podaci visoko cijenjenih znanstvenika i to onih koji su nam dali temelje za nadogradnju našeg znanja !?
Budući da se radi o prirodnoj nauci, gdje je i sama priroda podvrgnuta djelovanju različitih čimbenika, koji su sami po sebi nestalni, (klima, tlo, zrak, voda, vrijeme..), tako i svako živo biće u njenom sastavu, kao komad slagalice cjelokupne kompleksne slike, sklono je mijenjanju ili (bolje rečeno) prilagođavanju ekološkim uvijetima u svrhu opstanka vrste.
Veliki je broj vrsta koje su unesene iz stranih država u našu, posebno onih hortikulturnih, koji su poslužili za ukrašavanje životne sredine. Svojim dugogodišnjim boravkom u uvijetima naše klime biljke su opstale, a neke su nastavile i davati svoje potomke.

UVOD:
Sinonim za vrstu Prunus cerasifera „Atropurpurea“ je Prunus pissardii var. Pissardii, domaćeg naziva crvenolisna šljiva, mirobalana ili poznata kao okruglica ranka, ringlo, okruglica, trnošljiva. Vrsta je iz roda Prunus, porodice Rosaceae, čiji je plod voće, točnije nakisela jednosjemena koštunica tamno-crvene boje, za razliku od tipskog oblika koji je žut ili crvenkast. Koštunica je velika, pljosnata, duža nego šira.
Plodovi su jestivi, a mogu se koristiti i u svrhu pravljenja pekmeza i rakije.
Crvenolisna šljiva je listopadno nisko drvo ili viši grm koji naraste do 8 metara visine. Deblo mu ima crnkastu, izbrazdanu koru, koja pri dodiru ili zarezivanju (npr. radi kalemljenja,) se ljušti u egzodermalnom sloju kore, a grane imaju rijetke trnove.
Listovi su naizmjenični, na vrhu zašiljeni, a pri osnovi zaobljeni, 2-7 cm dugački, i po ivici testerasti. Boja listova je crveno-smeđa, za razliku od tipskog oblika kod kojega je potpuno zelena.
Cvijetovi su bijeli ili svijetlo-roze boje, obično pojedinačni ili u grupama, na peteljkama, a cvijetaju istovremeno sa listanjem ili prije listanja u ožujku-travnju.
Areal je Balkansko poluostrvo, zapadna Azija, Kavkaz (tipskog oblika), a kultivar sa crvenim lišćem je potjekao iz Kine i odtuda se nastanio u sve planski urađene parkove i vrtove.
U Bosni i Hercegovini se može susresti uz prometnice, ispred stambenih objekata, tržnih centara, privatnih kuća, po parkovima.
Potrebno je određen vremenski period da biljka plodonosi, i da bi joj sjeme bilo zrelo za sjetvu.

RAZMNOŽAVANJE:
„Biljka se razmnožava kalemljenjem. „Ovaj dio je podvučen s namjerom, jer vrsta se osim kalemljenjem može dobiti i sjemenom. Međutim, praksa je pokazala da se može dobiti i reznicama, što se slabo nalazi u literaturi.
Za podatak proizvodnje putem reznica stiglo se slučajno i eksperimentalno. U Rasadniku, služeći se Šilićevim atlasom u kojem stoji za P.cerasiferu „Atropurpureu“ da se razmnožava samo kalemlenjem, ipak su stavljenje reznice skoro samo da se udovolji znatiželjnom umu. Pedesetak komada grančica P.cerasifere Atropurpurae-e je stavljeno u jesen, ovogodišnjih i prošlogodišnjih izdanaka. Reznice
su rađene već ustaljenom tehnikom: dužine 10-15 cm, sa oštečenim rezom na donjem dijelu grančice, te tretirane hormonom za zakorjenjivanje. Podloga u koju su stavljane je kvarcni pijesak. Ostale su preko zime, u plasteniku koji se grijao pomoću peći. Zbog
hladne zime, i neadekvatno smještene peći, u najhladnijem periodu prosinca mjeseca, dan-dva supstrat je bio zaledio, jer su temperature vani, pa i u plasteniku bile ispod nule. U plasteniku je bilo -4°C. Rezultati ožiljenosti čekani su do proljeća, kada su sve
sadnice izgledale aktivno i veoma živo.
U četvrtom mjesecu, vadeći ih iz supstrata, P.cerasifera „Atropurpurea“ se ožilila, sa dobrim i razgranatim, zdravim korijenovim sistemom. Od pedesetak eksperimentalno posađenih sadnica, 25 % ih se ožililo. Presađene su odmah u saksije, sa mješavinom humusa i ilovaste glinuše, te su do prvih toplijih dana zadržane u plasteniku. Već nakon par dana mogao se vidjeti njihov napredak, a pola godine nakon, izgledaju dosta napredno. Druga godina im je kako su u Rasadniku, i već su posađene u zemlju gdje imaju jarko crvenu boju, zdrav izgled, dobar visinski prirast.
Dobivanje putem sjemena ove vrste,također je opće poznata stvar, koja se u proizvodnji uveliko koristi.
Važna napomena je da se putem sjemena dobija mali procenat šljive sa crvenim listovima, a znatno veči broj onih tipskog oblika Šljive tipskog oblika se mogu iskoristiti kao podloga za kalemljenje.
Može se za P. cerasiferu „Atropurpureu“ slobodno reći da je to vrsta koja se udomaćila.

ZAKLJUČAK:
Mnogo je primjera biljnih vrsta, posebno onih hortikulturnih, koje se unesu zbog svoje estetike u našu državu, i koje se po određenoj literaturi, mogu dobiti „JEDINO“ kalemljenjem!
Mojim skromnim radnim iskustvom pokazalo se, za određenu vrstu, drugačije od pročitanog iz“ Atlasa Ukrasnog Drveća i Grmlja“ Dr.Šilića.
Prunus cerasifera „Atropurpurea“ je vrsta koju želim navesti kao primjer mog prvog „sukobljavanja“ sa literaturom iz koje sam učila dotičnu biljnu vrstu. Ovim ne želim demantovati niti okriviti Atlas koji je veoma bitna literatura svakoga stručnjaka koji se bavi prirodnim naukama, ali želim istaknuti potrebu za većim brojem experimentiranja u cilju otkrivanja novih odgovora.