Zahtjev za spašavanje mrkih medvjeda
Povodom odluke kantonalne veterinarske inspektorice, da se medvjedi koji se nalaze u zatočeništvu kod Emina Ljutića, u okolini Gornjeg Vakufa - Uskoplja, ubiju (eutanaziraju), "Ekotim" je uputio zahtjev nadležnim institucijama za spašavanje ovih medvjeda. Smatramo da je moguće ovaj problem riješiti na drugi način, odnosno kroz odobrenje za izvoz u neko od utočišta za medvjede u inostranstvu. Zahvaljujemo se portalu www.gornjivakuf-x.com na ustupljenim fotografijama.
U produžetku pročitajte cijeli zahtijev.
ZAHTJEV
ZA SPAŠAVANJE ŽIVOTA DVA MRKA MEDVJEDA
Poštovani, obraćamo vam se ovim putem, zahtjevom za rješavanjem problema, koji je nastao prvo zarobljavanjem, i držanjem u zarobljeništvu mrkih medvjeda, a potom i rješenjem o eutanaziji, izdatim od kantonalnog veterinarskog inspektora br. 06-24-35/11, od 11.10.2011, te potvrđenim drugostepenskim rješenjem Federalne uprave za inspekccijske poslove br. UP-II-05-24-00212/2011, od 08.12.2011.god.
Nije nam cilj da branimo ljude koje drže divlje i opasne životinje u zatočeništvu, ali iste te životinje, nisu zbog toga krive. Mrki medvjed (Ursus arctos), u zapadnoj Evropi je istrijebljen, i primjerci u prirodi se mogu izbrojati na prste, (Pirineji 3-4 kom, Austrija 25 kom, Italijanske alpe 3-4), a koliko ih u našoj zemlji ima, na žalost, nije poznato, i možda upravo uništavamo neke od posljednjih primjeraka ove vrste.
Smatramo da je odluka o eutanaziji ovih bioloških resursa zločin prema prirodi. Ovakav odnos vlasti prema ovim životinjama se kosi sa svim onim što pokušavamo uraditi za prirodu u našoj zemlji. Specifično stanje ovih životinja (zatočeništvo), te način na koji se njihov život odvijao od 2008.godine ukazuje na to da je ovim životinjama potreban poseban tretman. U cilju spašavanja života ovih medvjeda, uspostavili smo kontakt sa utočištem za medvjede u Mađarskoj (MEDVEOTTHON, VERESEGYHAZ), i oni su spremni i raspoloženi da prime i usvoje ove medvjede ukoliko se iznađe malo dobre volje u nadležnim institucijama i odluka o eutanaziji zamjeni neophodnom dokumentacijom za izvoz.
Najbolje bi bilo kad bi ovi medvjedi, kao prirodna i biološka rijetkost BiH, ostali u našoj zemlji, ali pošto mi nemamo prihvatilište za medvjede koji su bili u zatočeništvu, a zbog odrastanja u specifičnim uslovima, nisu u stanju za samostalan život u prirodi, smatramo da je bolje pokloniti ih i utočištu u inostranstvu, nego ubiti ih.
Čovjek kod koga sada borave medvjedi, Emin Ljutić iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, u telefonskom razgovoru nam je potvrdio da bi ih dao na usvajanje, samo da ne budu ubijeni.
Razmijemo mi odluku inspektorice koja je potpisala rješenje o eutanaziji, jer bi u najgorem mogućem slučaju upravo ona bila odgovorna da se medvjedi oslobode i naprave neku štetu ljudima.
Ono što ne razumijemo, je da nadležne institucije i ministarstva koja su zadužena za provođenje „Konvencije o Biološkoj raznolikosti“ (Član 2.), „CITES“ konvencije (Aneks II), Bernske konvencije (Aneks II), te ostalih domaćih zakona i propisa (Federacija, Republika Srpska i Distrikt Brčko), kojima se štiti ova vrsta, i priroda generalno, nisu u stanju da iznađu drugačije rješenje osim ubijanja.
Pozivamo odgovorne da razmisle još jednom i iznađu rješenje, ako već ne možemo napraviti prihvatilište za ovakve životinje, da ih izvezemo u neko od utočišta u inostranstvu, gdje će ih rado primiti i paziti.
Nudimo pomoć u vidu komunikacije sa utočištem u Mađarskoj, koje smo pomenuli, jer bolje je i izvesti ih u inostranstvo, nego ubiti ih. Može nam se desiti da u budućnosti budemo prisiljeni tražiti i uvoziti ovu vrstu, kao što to sada rade zemlje zapadne europe, gdje su istrijebljeni, ili kao što mi sada uvozimo bjeloglave supove, koje smo uspjeli istrijebiti.